Učenici 5. A razreda, ujedno članovi planinarske sekcije naše škole proveli su 5. i 6. travnja dva prekrasna dana u zelenom kutku Lijepe naše, Gorskom kotaru. Bio je to dvodnevni planinarski izlet u Fužine bogat planinarskim sadržajima.
U subotu smo prvo posjetili špilju Vrelo koja se nalazi na obali Bajerskog jezera u neposrednoj blizini Fužina. Vidjeli smo prekrasne primjere špiljskog nakita, a posebnost posjeta u ovo vrijeme ranog proljeća je podzemna rijeka koja teče samom špiljom po čemu se i zove špilja Vrelo. Druga posebnost ove špilje je što nema ni jednu stepenicu, pa je prilagođena za posjet i osobama u kolicima.
Nakon špiljske avanture, krenuli smo s Gornjeg Jelenja uspinjati se na Tuhobić, lijepi razgledni vrh s kojeg se pruža pogled na Kvarner, Istru, riječko zaleđe i Gorski kotar. Kako smo se penjali sa goranske strane na vrh, tako smo odlučili spustiti se na primorsku stranu prema željezničkoj postaji Plase i vidjeli na jednom malom prostoru kako se dodiruju sva svijeta, dvije klime i vegetacije.
Navečer smo nakon ukusne večere imali planinarski kviz i gledali igrani film o djevojčici koja je provela ljeto s vukovima.
Drugo jutro smo zbog jakog vjetra trebali promijeniti planove i umjesto na Zagradski vrh planinarili smo na Javorovu kosu iznad Ravne Gore. Taj se izlet veoma razlikovao od onog prethodnog dana. Naime dok nas je prvog dana pratilo sunce i temperatura od 16 stupnjeva, drugi dan su nas probudili snažan vjetar, ništica i tamni oblaci. Hrabro smo krenuli na uspon na Javorovu kosu gdje nas je na sve ove teške uvjete pratio još i snijeg, međutim vrijeme nas je na vrhu nagradilo i sunce nam se počelo smješiti.
Nakon dobrog razgibavanja i prave zimske hladnoće, topla juha i ukusni pohanci s rizi bizijem bili su prava nagrada za svu patnju drugoga dana.
Kako svemu lijepomu brzo dođe kraj, tako je i našem dvodnevnom planinarskom druženju stigao kraj i morali smo polako krenuti svojim domovima. Puni uspomena i doživljaja koje ćemo pamtiti vratili smo se svojim kućama i već smišljali nove destinacije i planine koje nas već očekuju raširenih ruku.
Na ovom izletu smo naučili da planina ima prevrtljivu ćud i uvijek je trebamo maksimalno poštivati.
A.M.
